Koliko toga ćeš naučiti u 180 tjedana pisanja? Cijeli proces sam sažela u tri lekcije o kreativnosti i upornosti.
Još dok sam živjela u Rijeci, na četvrtom katu s pogledom na cijeli Kvarner, obožavala sam mirne proljetne radne dane koje bih provela sjedeći na velikom jastuku upijajući sunce i čitajući domaće zbirke kolumni autorica poput Rujane Jeger ili Jelene Veljače.
Čitajući njihove zapise o svakodnevici, šetnji sa psima, kavama s prijateljicama, ljubavnim vezama ili promišljanja o životu općenito uvijek sam se pitala kakav mora biti život koji je vrijedan pisanja? Koji su njihovi motivi da sjednu za laptop i tipkaju o onom što su proživjele, doživjele, o onom što osjećaju!? Kako se postaje takva žena – spisateljica, kolumnistica – žena koja piše i živi priče?
Počeci su često mali, obični i nimalo glamurozni.
Kada sam doselila u Zagreb prije četiri godine nisam znala odakle da počnem i što bih sljedeće trebala napraviti, ali sam vjerovala da sam došla na pravo mjesto.
Blog sam nastavila pisati gdje sam stala jer je to bilo moje kreativno utočište u kojem sam tad pronalazila smisao, no ne i motivaciju da taj isti blog komercijaliziram ili podignem na neku višu razinu.
Jedna prijava na konferenciju na koju sam uz teški nagovor otišla – sama zapravo je bio početak pisanja 180 kolumni koje su rezultirale učenjem životne lekcije o upornosti i još par lekcija po putu.
1. LEKCIJA: U trenucima kada nemaš volje, vrijeme je da se pokreneš!
Preskočit ću bajke o vječnoj i nepresušnoj motivaciji i inspiraciji, takvo nešto ne postoji. Posebice kad padnemo s kruške u novo fakultetsko ili poslovno okruženje, kad trebamo skužiti gdje nam se nalazi dućan u kvartu i kako da postavimo dobre temelje za novu rutinu.
Koliko inspirativno i dinamično bilo započinjati ispočetka, što smo stariji to manje energije imamo za mijenjanje vlastitog identiteta iz korijena, no što se mora – zahtjevno je, ali donosi neprocjenjive benefite.
Prije četiri godine, negdje u studenom kad su predavanja tek počela odlučila sam se prijaviti na konferenciju Ladies of New Business koju svake godine redovito organizira Netokracija. Iskreno, nisam imala pojma u što se upuštam. Kad je došao dan da moram oprati kosu, dovesti se u red i otići, naravno da mi se nije dalo, ali nisam ostala ležati na kauču. Drugi dio moje osobnosti bio je toliko ambiciozan da se prijavio na program mentoriranja. U tom istom programu nakon konferencije upoznala sam, pazi sad – Teu (da, Zavacki), Ivanu Blažoti Mijoč i Dražena, Mariu Šimurinu. Tei, Mariji i meni zajedničko je bilo da smo imale ambicije na bacanje, ali nismo znale gdje i kako početi.
Fast forward četiri godine unaprijed, Tea je danas poslovna trenerica koja je pokrenula vlastiti program #radiposvom u kojem pomaže malim poduzetnicima pokrenuti vlastiti posao, Maria radi u jednoj od najpoznatijih svjetskih agencija te je nedavno osvojila Grand Prix natjecanja Young Lions Croatia. Ivana i Dražen uspješno grade obiteljsko-poslovno-influencersku priču koja me uvijek asocira na Chiaru Ferragni i Fedeza.
Koliko (ti) se život može promijeniti u (samo) četiri godine!?
Upravo je Ivana bila točka spajanja mene sa Jolijem. Zanimljiva činjenica je da sam mogla birati između pisanja na Jolieu ili jednom drugom lifestyle portalu. Izabrala sam slobodu izražavanja.
Prva lekcija koju sam naučila dok još praktički nisam ni krenula s pisanjem kolumni je:
Prijavi se na edukaciju koju gledaš već mjesecima. Odradi Zoom sastanak kojem se odupireš. Objavi prvi tekst na blogu. Snimiti prvi video. Napravi scenarij za podcast. Napravi barem jedan korak u smjeru u kojem želiš krenuti. Ljudi će s vremenom prepoznati tvoju želju da ostvaruješ svoje snove i pomoći ti u tome. Prije nego kreneš budi pripremljen na posao koji će tek trebati krenuti odrađivati.
2. LEKCIJA: Konzistentnost je ključ
… piše osoba koja se godinama iznova uči disciplini.
U nedavnoj diskusiji potegnulo se pitanje odakle mi uvijek inspiracija za kolumne. Odgovor glasi: Nema inspiracije. Ponekad dođe, ponekad je nema. Ponekad se kolumna tipka sama od sebe, ponekad ju piše aktualni medijski skandal, a ponekad nad istom krvarim četiri sata da je to posljednji odrađen zadatak u danu.
Ove godine sam odlučila da je ponedjeljak dan za novu kolumnu o pop kulturi, a nedjelja dan u kojem pripremam idući radni tjedan.
Trebalo je ‘samo’ dvadeset ponedjeljaka da oni postanu rutina i da ako vikendom ne krenem tipkati novi tekst osjećam ispraznost.
Autor James Clear u knjizi Atomic Habits piše upravo o malim odlukama, malim koracima naprijed koji vode stvaranju navika i nevjerojatnih rezultata.
“All big things come from small beginnings. The seed of every habit is a single, tiny decision. But as that decision is repeated, a habit sprouts and grows stronger. Roots entrench themselves and branches grow. The task of breaking a bad habit is like uprooting a powerful oak within us. And the task of building a good habit is like cultivating a delicate flower one day at a time.”
Da sam u startu razmišljala i overthinkala kako napisati 150 do 200 kolumni, dobila bih živčani slom jer bi se ove brojke činile nemoguće. Iako to tad nisam znala, ono što mi je pomoglo da razmišljam o osobi koja želim postati – cilj nije bio pisati, cilj je bio postati kolumnistica, izgraditi svoje ime u medijskom svijetu. I iako sam to postajala svakom napisanom kolumnom, moj um će to potvrditi tek kad mi nepoznata osoba kaže: “Vi ste Andrea, pišete kolumne za Jolie?”, reče jedna teta u drogeriji i uljepša mi dan. Od tog dana mirnije sam pisala.
3. LEKCIJA: Tvoj rad je ono što napraviš od njega
… život također!
Moj hobi, koji se nadam jednog dana unovčiti, je praćenje određenih javnih ličnosti, umjetnika, glazbenika, glumaca godinama, doslovno godinama, otprilike deset, petnaest godina i taj proces se nastavlja dok smo istovremeno živi. U tom procesu ne zanimaju me tabloidni tračevi ni njihove odjevne kombinacije te je li netko posjetio estetskog kirurga. Pratim njihov rad i napredak te mi je nevjerojatna smjena generacija kada se Ozzy Osbourne pojavljuje na novom albumu Post Malonea ili Joan Jett snimi duet s Miley Cyrus.
Pravila igre se neprestano mijenjaju i onaj tko se uspijeva održati je onaj tko korak drži s trendovima navigirajući ih da mu idu u korist. U jednom trenutku prošle godine svi su imali suradnju s Cardi B. Slučajnost? Ne bih rekla. Jučer Cardi B, danas Billie Eilish, sutra …?
Životne lekcije koje učimo tijekom ustrajanja u onome što želimo često se odražavaju na generalnu kvalitetu života, ali i samog kreativnog rada.
Nije do godine, uvijek je do nas samih i preuzimanja odgovornosti što ćemo učiniti s vremenom i talentima koji su nam dani.
Već sam istaknula da ne treba razmišljati o dalekoj budućnosti već svakodnevnoj organizaciji, da malim koracima naprijed budemo korak bliže onome što želimo. Kolumna počinje istraživanjem teme, pisanjem “u prljavo”, mozganjem što se namjerava reći, istraživanjem stručne literature… Nakon dovoljno repeticija, taj proces postaje prirodan.
Nitko nije potpisao ugovor za izdavanje knjige pa napisao prvu riječ ili rasprodao koncert pa snimio prvu pjesmu. Ako ima takvih, uputite ih na moj mail.
Tvoj kreativni rad je ono što napraviš od njega. Nikad nije do izdavača, medija ili izazovne godine – do nas je.
Za tri tjedna počinje nova 52 tjedna u kojima biraš hoćeš li početi ispočetka ili nastaviti prema svojim snovima.
Sretno,