Bio je to početak fakultetskih dana na odsjeku za kulturalne studije u Rijeci. Odsjek i profesori su organizirali tribinu na temu 100 dana Hrvatske u Europskoj Uniji koja je trebala propitati što se postiglo po tom pitanju i gdje se ide. Profesorica, kasnije moja mentorica Katarina Peović poslala je grupni mail na sve godine da bi bilo super kada bi netko napisao detaljan izvještaj s tribine za kultni časopis Zarez.
Sjećam se da sam dugo razmišljala o tom mailu, zašto se ne bih javila i hoće li se netko javiti prije mene. Na kraju sam odlučila poslati mail, ispalo je da se nitko uopće nije javio. Jesam li znala hoću li uspješno odraditi zadatak – jesam vraga, mislim da se tribina održavala možda mjesec dana nakon što je faks uopće počeo. Moja misija je bila pisati i vidjeti mogu li ja to uopće i hoće li mi ime biti napisano u novinama. Možda površno, ali motivacijski učinkovito.
Izvještaj stilski nije imao nijednu grešku ili zamjerku, profesorica je rekla da izlazi za desetak dana. Na dan kad je Zarez izašao ustala sam u šest kako bih pokupila novine čim kiosk otvori i u miru popila kavu prije predavanja.
Kao da je bilo jučer kad sam listala časopis u prepunom gradskom busu i tražila svoj članak. U trenutku kad sam ga ugledala, srce je bilo na mjestu. Poslala sam svojima poruke da si kupe broj. Znala sam da je to početak…
Postoji onaj wow efekt kad svoje ime i rad vidimo u medijima. Posebno ako je to print, koliko god se isti godinama marginalizira. No, kako uopće doći do medija!?
Je li tvoj kreativni rad dovoljno – autentičan?
Riječ koju sve više čujemo oko nas, buzzword u svijetu društvenih mreža, marketingu i odnosima s javnošću je autentičnost. U okruženju u kojem smo ugušeni brojnim informacijama, sadržajima, u kojem se rijetko propitkuje izvor informacija i promišlja o njima autentičnost je doista postala tražena roba.
Autentičnost je vjernost osobnom karakteru i vrijednostima prema kojima živimo, no kako ju iskomunicirati na ispravan način?
Budi toliko dobar, profesionalan u onome što radiš da si tu istu autentičnost možeš priuštiti i ona dolazi kao dodatna vrijednost. Budi ista osoba u online i offline svijetu.
Na posljednjoj kavi s Ivom, autoricom bloga Bibliovca, pričale smo o komunikaciji na društvenim mrežama, ali i o komunikacijskom uvjetovanju s kojima smo bile suočene u radu kada se nekome nije svidjelo izražavanje, rečenice, stav.
U toj situaciji možemo prihvatiti nečije uvjete koji se možda razilaze s našima ili se zahvaliti na prilici i nastaviti svojim putem. Dobra vijest je da smo samo dobili na vlastitom integritetu i vrijednosti te “izgubili” onaj posao, suradnju koja ionako nije bila za nas.
Po vlastitom iskustvu odlučno tvrdim: budi dovoljno autentičan u svom radu, pristupu poslu i one iste suradnje će se vratiti pod tvojim uvjetima. Pitanje je samo hoćeš li ih ponovo htjeti!?
No, da se vratim na izvorni pojam autentičnog kreativnog rada i još jedne pozitivne vijesti za one koji su tek na početku javnog objavljivanja onog čime se bave, profesionalno ili kao hobij: sve znanje ovog svijeta je već izmišljeno i rečeno. Dobre knjige i kvalitetni romani su već napisani, i bit će napisani. Odlični scenariji su napisani, a po njima snimljeni filmovi koji su osvojili broje nagrade. Glazba je bezvremenska, od Mozarta do danas. Zar će te činjenica da svijet ide naprijed doista spriječiti da ostvariš svoje ciljeve i kreativni potencijal?
Autentičnost se gradi godinama izgradnjom i radom na sebi. Tvoj prvi tekst će biti loš, kao i moj izvještaj s tribine, ali stoti će biti bolji. Jedina sigurnost da ostaneš vjeran sebi je konzistentnost u radu onog što te doista ispunjava.
Uloga društvenih mreža u prepoznatljivosti
Ako imaš dvojbe oko toga gdje početi i kako početi, uvijek se vraćam na izvrsnu knjigu Simona Sineka Start With Why? u kojoj problematizira da kada se uhvatimo u košmaru promišljanja o sljedećim koracima, strategijama i problemima koje treba riješiti te izgubimo motivaciju, trebamo se podsjetiti zašto nešto radimo:
“Regardless of WHAT we do in our lives, our WHY— our driving purpose, cause or belief — never changes.” – Simon Sinek
Svima je u prvim koracima vrti bezbroj pitanja, no jedno koje si rijetko tko postavi i promišlja o istom je – kako su u prošlosti, kada internet nije postojao, kreativci promovirali svoj rad?
Preporukama, družili se u uskim krugovima ljudi jednakih interesa, putovali u gradove koji su bili sjedišta određenih umjetnosti poput svjetskih metropola Pariza, Londona, New Yorka… Neki nisu niti mogli zamisliti takav luksuz pa su stvarali isključivo za sebe potajno se nadajući da će netko nekad u budućnosti iskopati radove i predstaviti ih cijelom svijetu.
Danas sve mogućnosti imamo na dlanu. Konzistentno stvaranje sadržaja na društvenim mrežama je stvaranje dodatne vrijednosti i mogućnost da tvoj kreativni rad dopre do ljudi koji dijele jednake interese.
Uloga društvenih mreža danas je da ubiješ vrijeme gledajući smiješne videe pasa i mačaka ili napraviš nešto od svog osobnog brenda pričajući priču.
Na istim tim društvenim mrežama su tvoji obožavatelji, hejteri, budući poslodavci, kupci tvog proizvoda, usluge pa zašto onda da taj potencijal ostane neiskorišten!?
…a što je s medijima?
I mediji su na društvenim mrežama! Pri tome ne mislim doslovno na medijske službene stranice već ljude, novinare koji rade u medijima. Mislim da ću zauvijek ponavljati – i novinari su ljudi!
Ljudi koji vole pratiti sadržaj, kreativni rad drugih ljudi, a njihov dio posla je potraga za zanimljivim pričama.
Tagiranje vlastitih objava na društvenim mrežama u kojima tagiraš portal uredništvo potencijalno nikad neće ni vidjeti jer u velikim korporacijama novinari nisu community manageri, a u privatnim medijima nitko nema vremena kopati po feedu društvenih mreža da vidi svakakve tagove kojih zna biti na stotine.
Također, doista je lako tagirati medije, no ne znači da su svi mediji tvoj nišni perfect fit. Ako primjerice pišeš knjige za tinejdžerice i mlade djevojke, a tagiraš medij kojem su čitateljice žene u pedesetima, nisi pogodio svoju ciljanu skupinu te loviš u prazno.
Ako želiš istaknuti dovoljno da te netko od medija primijeti:
- konzistentno stvaraj svoj sadržaj na društvenim mrežama
- okupi zajednicu jednakih interesa koja će te podržati i dijeliti tvoje radove
- i ono možda najvažnije: preuzmi inicijativu, pošalji upit za suradnju, hoće li to biti suradnja u obliku kolumni, članka, intervjua… Na tebi je da otkriješ svoju vrijednost i prezentiraš ju medijima.
Jedan od najvećih mitova je da se umjetnost otkriva sama od sebe. Otkriva se jednom godišnje i to je upitno, a ako si ikad dobio upit od medija i to se više (nikad) nije dogodilo – to je to o čemu pišem.
Ako jednom uspije, bez razrađenog komunikacijskog plana prepušten si stihiji događanjima u medijima i javnosti općenito. Isplati li se čekati do tko zna kad da te otkriju ili ćeš skupiti hrabrost i pokrenuti se!?
S druge strane, razumijem da nemaju svi jednaku vještinu i odvažnost da kontaktiraju predstavnike medije jer postoji strah od odbijanja, ali i fobija da možda naš kreativni rad ipak nije toliko dobar. Ili je dobar samo našoj užoj obitelji i maminoj prijateljici.
Želiš saznati više o #budidiopriče programu?
Javi mi se mailom na hello@andreatintor i podijelit ću s tobom sve detalje.
Zapamti, samo si jednu priču daleko da tvoj kreativni rad bude medijski prepoznat.