Je li ti poznata situacija u kojoj društvu pričaš o ambicijama i snovima, a oni umjereno kolutaju očima da ne bude baš preočito? Čuješ li kako se uporno ponavlja uzrečica da svaki uspjeh ima svoju cijenu?
Prije pet godina, a po mojoj kronologiji – u drugom životu, družila sam se s djevojkama koje sam poznavala deset i više godina. Negdje u tom razdoblju pokrenula sam prvi blog, pisanje je krenulo, na faksu sam se konačno upregnula da imam vrlo dobre ocjene, ‘kampanjstvo’ je skoro bilo iza mene, radila sam ljetni posao iz snova, živjela sam ispunjeno iz dana u dan. Ipak, pogriješila sam u trenutku kada sam objavila status/osvrt na koncert meni ne-omiljenih bendova koji se nisu proslavili u pulskoj Areni. Greška kobna po „prijateljstvo“.
Odjednom je krenuo njihov izrežirani javni linč kako se usuđujem iznositi svoje mišljenje na vlastitom fejs profilu. Cijeli igrokaz izgledao je kao kad se skupi nekoliko desetogodišnjakinja koje će ismijati suknju kolegice iz razreda očekujući da ona pobjegne plačući. Djevojke su suptilno komentirale status s indirektnim pametovanjem, lajkanjem komentara jedna drugoj da mi daju do znanja da su one frajerice, a ja dežurna budala jer iznosim mišljenje na vlastitom profilu – i družim se s njima.
Ako me intuicija ičemu naučila do tad bilo je čitanje ljudi. Predstava za javnost prikrila je razne komplekse koji su isplivali zbog loše glume. Kritiku, problem koji su možda imale sa mnom nisu znale na koji način verbalizirati dok im se nije pružila prilika. Fast forward, i njihovo kolektivno prijateljstvo je puklo.
Pojedine žene jednostavno grade sebe tako što kritiziraju druge žene zbog čega god – uspjeha, izgleda, kilaže, odgoja djece, posla… Samo ljudi koji su nezadovoljni sobom, prikrivaju svoju iskompleksiranost i imaju potrebu da te direktno ili indirektno omalovažavaju ili spuste na njihov nivo.
To su žene koje će ti u lice s osmijehom reći: Ti si luda, ali nemoj to shvatiti osobno, Jovana je pisala o tome.
Prije nego što sam započela ovaj tekst kontemplirala sam trebam li javno progovoriti o situaciji iz prošlosti ili ju jednostavno tamo ostaviti prešućenu!? Kada ovakva i puno gora iskustva prešućujemo štitimo one koji nemaju dobre namjere i dajmo im poticaj da nastave sa svojim namjerama jer kad šutimo takvo ponašanje ostaje ispod radara.
Dok nas uspjeh ne rastavi…
Danas kad osjetim da me netko namjerno, ali indirektno s lijepim manirama i riječima pokušava povrijediti ili omalovažavati moj rad, iskreno se nasmijem jer takve igrice govore više o dotičnoj osobi nego meni.
S godinama sam izgradila dovoljno samopouzdanja i tvrdoglavosti da me ničije mišljenje koje ne nudi konkretno rješenje mojih problema i izazova neće razuvjeriti od ciljeva koje sam zacrtala. Čak ni od vlastitih roditelja.
Cijenu uspjeha ćeš platiti – valuta je tvoj izbor: (površna) prijateljstva, slobodno vrijeme, zdravlje… Nećeš izgubiti sve prijatelje, ostat će pojedinci kojima je važno ono što ste izgradili tijekom godina. S druge strane, upoznat ćeš nove ljude s kojima ćeš kliknuti jer imate jednake ili slične ciljeve i interese.
Čega si se spreman odreći?
Da sam si ovo pitanje postavila prije nekoliko godina, ne bih odgovorila ni nakon sat vremena promišljanja jer se zapravo nisam htjela odreći ničega. Bilo mi je lijepo. Kad nam je lijepo, najčešće stagniramo i ako smo spremni to prihvatiti – sve pet.
S vremenom moje ambicije su rasle i ušla sam u fazu potrebe za neprestanim rastom, što meni bliske osobe definiraju kao „kronično nezadovoljna“. Djelomično je istina, no kako da kronično nezadovoljstvo ne preraste u nezahvalnost?
Ne kaže se bez veze da se sjetiš gdje si bio prije tri, pet, deset godina, a gdje si danas. Osvrtom na putovanje koje smo prošli do sad jasno možemo vidjeti koliko smo napredovali i biti zahvalni – na pruženim prilikama, na lekcijama koje smo naučili, na mentorima koji su nas usmjeravali, na drugim kreativcima koji su nam neprestana podrška… Krajnji cilj nema smisla ako ne sagledaš širu sliku: prošlost – sadašnjost – budućnost, a svatko od nas uspjeh definira na svoj način.
Najveća razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi u bilo kojem nastojanju u životu je u tome što uspješni ljudi znaju cijenu i spremni su ju platiti – svaki dan. Jerry Seinfeld poznat je po praksi koje je započeo prije nego što je bio uspješan komičar. Svaki bi dan napisao jednu šalu, a zatim bi u svom kalendaru označio veliki crveni X. Obvezao se napisati barem jednu šalu bez obzira na sve. Bio je posvećen tome da nikada neće razbiti lanac crvenih X u svom kalendaru.
Konzistentnost je ključna.
Jesi li spreman ostvariti snove?
Uspješni ljudi dali su si dozvolu da sebe i svoj život stave na prvo mjesto. Da budu opsjednuti svojom umjetnošću, vještinama, poslom… O tome sam pisala u prošlotjednom tekstu.
Hoćeš li svaki dan posvetiti nekoliko sati onom što voliš?
Hoćeš li bez obzira na minimalan san, ustati ujutro da bi nastavio razvijati svoj posao?
Jesi li spreman početi od nule?
Jesi li spreman nositi se s javnim kritikama i kritikama bliskih ljudi?
Je li sve navedeno vrijedno uspjeha po tvojim pravilima?
Ako ideš spavati i budiš se s osmijehom – vrijedno je!
