U okruženju u kojem se nalazim neprestano nailazim na razno razne paradokse, jedan od njih se ne može izbjeći posebice kad se dobro otvore oči ili u mom slučaju, stave dioptrijske naočale pa krene čitati između redaka.
Taj paradoks je nametanje skromnosti koje se ogledaju u mantrama poput „veliki ljudi žele male stvari“, „veliki ljudi su zadovoljni malim stvarima, sreću pronalaze u sitnicama…“, „ako želiš nešto izvan okvira kojih se nalaziš pazi da ipak to nije malo previše“, „u novcu nema sreće“…
Čitajući kroz retke okoline previše je toksične skromnosti, poniznosti, ohrabrenja i motivacije koja završava u samo jednom smjeru, a on prešutno glasi: Budi motiviran, bori se, trudi, ALI molim te ostani u svojim okvirima.
Ako želiš više novca, mogućnosti, prilika, ako otvoreno progovaraš i radiš na tome da budeš najbolji od najboljih spotakneš se o opasku kako se to događa negdje drugdje. U filmovima ili Americi.
Jer ako sanjaš prevelike snove opizdit će te šamar realnosti.
Zašto samo odvažni u Hrvatskoj ili na Balkanu (nekima je to prljava riječ jer asocira na divljaštvo, nije daleko od istine) govore i pišu kako žele biti najbolji na svijetu?
Gdje je nestalo „Želim biti najbolje od sebe kako bih bio svjetska elita u …“ izražavanje stava na ovim prostorima? Pojedinci u manjini se skrivaju po mračnim sobama u kojima marljivo grade svoje snove dok se iz medija čita 10 savjeta kako biti skromniji.
Razmišljajući o skromnosti počela sam razmišljati o svojim ciljevima koje sam si postavljala zadnjih godinu, dvije i uvidjela da sam preskromna. Račun skromnosti plaćao je moj potencijal kojeg sam uporno negirala jer – ne treba previše govoriti o velikim ciljevima i razmišljati izvan okvira. Sama sebi se smijem ovih dana jer pokušavam dokučiti tko mi je to usadio u glavu (vjerojatno sama sebi potaknuta okolinom).
U promišljanjima odlučila sam da će moja skromnost biti usmjerena da ne kupim deseti lak za nokte, da i dalje dajem po nekoliko kuna tko god me zaustavi na cesti i pita me da mu treba, da ostavljam konobarima i blagajnicama napojnice, da ostavljam plastične boce onome kome će dobro doći, da srežem nepotrebne troškove, da doniram praktički novu odjeću koju ne nosim, da se usmjerima na vlastiti razvoj…
Moja skromnost se sigurno više neće ogledati o ciljevima koje si postavljam i za koje duboko u sebi znam da ih mogu ostvariti.
Sama sebe sam upitala zašto bih bila skromna u ostvarenju ciljeva kad bih s njihovim ostvarenjem mogla pomoći puno većem broju ljudi nego sada?
Želiš li doista biti prosječan?
Definicije prosječnosti su drugačije od osobe do osobe. Moja definicija prosječnosti je – da je prosječnost sve ono kad se zbroji, a završava s „Mogla sam, a nisam / E, da sam…“. Sasvim nebitno u koju sferu života pripada, meni se prosječnost definira prema svim propuštenim i neiskorištenim životnim prilikama jer smo našli opravdanje zašto ne, umjesto zašto da.
Ako ne želiš biti prosječan vrijeme je za postati opsjednut vlastitim životom!
Pitanje koje možete postaviti sami sebi je: Što je loše i negativno u imanju najboljeg po vlastitim kriterijima, biti najbolji u poslu kojeg volite, biti najbolji u poslu kojeg želite raditi?
Za mene je najbolje od života maksimalno iskoristiti svaki dan vježbajući, meditirajući, jedući umjereno, čitati, pisati, šetati sa psom, otići na kavu s prijateljicama, pogledati film, posvetiti se sebi i vlasititom rastu, pružati svojim klijentima kreativni maksimum. Isplanirati dan tako da učinim danas najbolje za sebe kako bih jednog dana mogla raditi da društvu vratim sve ono što sam na tom putu naučila.
Kada je pisao knjigu, mnogi kritičari Grant Cardoneu su zamjerili jer koristi taj pojam.
OPSJEDNUTOST.
Jer ako ste opsjednuti onda ste vjerojatno ludi. Ako ste ludi, onda ste vjerojatno bolesni. Ako ste bolesni treba vam liječenje.
Liječenje od čega – od vlastitog života?
Kada vas nerealizirani pojedinci iz vaše okoline krenu sputavati – na pravom ste putu
Nedugo nakon postavljanja ciljeva i javnog progovaranja o njima naišla sam neodobravanje okoline s milijun potpitanja, zamjerki i kolutanja očima. Tad sam znala da je to ispravno za mene. Djelomično i iz razloga jer sam tvrdoglava u vlastitoj upornosti, a da nisam toliko tvrdoglava danas ne bih bila tu gdje jesam – financijski i poslovno samostalna i sretna.
Razmišljajući o opsjednutosti vlastitim životom počela sam tražiti alate kojima bih mogla povećati fokusiranost. Iako produktivnost i egzekucija znaju predstavljati probleme, moje mišljenje je da je veći izazov prije produktivnosti pronaći ono nešto vrijedno našeg fokusa.
Ako ne znaš kako održati fokus za ostvariti ciljeve:
Zapisuj ih svakodnevno – i pri zapisivanju ne mislim na tipkanje. Nakon određenog vremena pojedini ciljevi će se proširiti i narasti dok će drugi iščeznuti jer je ideja možda bila dobra, no shvatili ste da te ni ideja više ne ispunjava pozitivnim emocijama.
Okruži se ljudima koji te podržavaju – a da to nije nužno obitelj. Podrška obitelji je super, no najčešće su oni prvi koji kolutaju očima na tvoje zamisli jer dolaziš iz obitelji u kojoj tvoje naklapanje o postanku najbolje verzije sebe ne pridonosi. Poticanje da se zadržimo u poznatom okruženju dugoročno ne predstavlja rast – jer tko živ, tko mrtav, treba razmišljat o “sigurnosti”. Za početak – mrtvi su tvoji snovi, nakon toga volja za životom. Ljudi koji te podržavaju u potpunosti pronaći ćeš kad se počneš jasno i glasno izražavati o svojim stavovima, mišljenjima, planovima za budućnost.
Ako ne postoji svrha, ostvarenje cilja je samo kvačica na papiru. Zašto radiš to što radiš? Koja je svrha? Zašto ja, na primjer, pišem? Prvenstveno da dokažem sebi da se mogu u potpunosti izjasniti i koliko god nekad bilo teško, ako poruka, tekst, moje mišljenje dopre do jedne osobe koja se zapita može li drugačije – sretna sam. Također, vlastitu svrhovitost pronašla sam u tome da dok drugi šute pognute glave, neću stajati u toj skupini makar stajala sama s druge strane.
Prođi kroz vlastite strahove. Što je najgore što ti se može dogoditi? Mogu unaprijed odgovoriti na to pitanje – da umreš! I tad nema dalje. Kad u kontekstualizaciju života uzmeš da što god napraviš ćeš preživjet, život postaje lakši. Kada crno na bijelo vidiš koji su, automatski ćeš tražiti riješenja za njih.
Uspješni ljudi dali su si dozvolu da sebe i svoj život stave na prvo mjesto.
Jesi li sam sebi spreman dati tu istu dozvolu?
Koji su tvoji najveći snovi, a koji strahovi?
Anything worth doing is worth doing every day. (Anything that is not worth doing is never worth doing).
Budi najbolji,
jer to zaslužuješ!