Kako prigrliti bol kada se odlučimo transformirati u kvalitetniju verziju sebe?
Pisala sam o tome kako sam otkrila jedan od obrazaca ponašanja s kojim sam ruku pod ruku koračala nekoliko godina. Već duže vrijeme u rokovniku uz sve teme koje sam popisala da će doći na red stoji podcrtana misao biti kampanjac nije navika već način života.
Ono što je u prošlom desetljeću bilo kampanjstvo, u suvremenom društvu je – prokrastinacija. Jedina razlika u ova dva pojma je što prokrastinacija zvuči seksi, činjenica da si kampanjac je verbalno degradirajuća, stoga je kolektiv prihvatio onaj pojam koji ih manje boli.
Površnost u kombinaciji s lijenosti, manjkom motivacije i odlaganje obaveza je postala tema o kojoj se ne priča ili je na trendi uzlaznoj putanji kao anksioznost. Nema sredine ili hrabrosti pojedinaca da javno progovore da njihov život nije uvijek i oduvijek jedna fotka home officea ili rokovnika na Instagramu.
…
Oduvijek slušamo da učimo za znanje i život, a ne za ocjenu. Međutim, trud oko nečega sam u formalnom obrazovanju najlakše pratila putanjom kojom su moje ocjene padale. Od odlične učenice u osnovnoj školi, vrlo dobre tijekom srednje te s mršavim četvorkama na faksu. Još bolji uvid koliko mi je do nečega stalo bila je matematika, tu je sve otišlo k vragu još od sedmog osnovne.
Mikro navike koje sam stvarala godinama su odgađanje svega do zadnjeg trenutka – prezentacije, predaje seminara, izlazak na ispit na posljednjem roku posljednjih rokova… Neke od obaveza me uopće nisu zanimale, neke sam namjerno odgađala, izlasci na ispit na posljednjem jesenskom roku već je predstavljao ovisnost o adrenalinu i neizvjesnosti jesam li se u stanju izvući iz govana. U većini slučajeva jesam. Nakon toga bih otišla na pivu proslavit moralnu pobjedu. Tad nisam shvaćala koliko zapravo gubim – koliko bih više mogla postići da se napokon discipliniram.
Kada nešto ne ide po planu, kada se oslanjamo na vanjske okolnosti najlakše je za greške u koracima okriviti treću stranu ili horoskop – kažu da sam neodlučna i da se me sve zanima jer sam blizanac.
Ne, samo se nisi istrenirao ustrajnosti i bježiš od procesa stjecanja navika.
Priznajem, zanima me puno toga i sva sreća da su sva područja usko povezana (pisanje – kolumni, knjige, scenarija, komunikacije, marketing…), no realno je zaključiti kako ne mogu sve obavljati u isto vrijeme te očekivati da će rezultati biti jednako uspješni.
Bruno je napisao da ako želiš ostvariti bolje rezultate od prijašnjih, ako želiš započeti nešto ispočetka, ako želiš sve što znaš podignuti na neku perspektivniju razinu – moraš umrijeti da bi živio ili u ne tako dramatičnom tonu: pozdravi se sa svim što si do sad poznavao, navikama koje si imao, izgovorima koje ti je mozak servirao na dnevnoj bazi…
Najveći životni i poslovni zaokret napravila sam u trenutku kada sam prihvatila da ako želim krenuti naprijed čeka me mentalna, a paralelno i fizička transformacija – nema mlohavoti, vrijeme je za čeličenje. Kao što moderna uzrečica kaže – If you want to change the world, start off by making your bed. Lijepo je maštati o promocijama još nenapisane knjige, raznim glorifikacijskim momentima uspjeha jer je ponekad upravo ta mašta ono što nas drži da ne odustajemo, govorim iz iskustva. Ipak, poznati obrasci ponašanja, navike, vrijednosti, odgoj – sve su to čimbenici onog što jesmo i zato se nalazimo na mjestu na kojem se nalazimo. I to je u redu – prošle odluke su nas dovele do sadašnjosti, a sada možemo kreirati budućnost.
Prestani tražiti izgovore – ionako dobro znaš što moraš napraviti
Svi mi dobro znamo što moramo promijeniti i što nas grize svakodnevno. Jesu li to svi upisani tečajevi koji nikad nisu pogledani, knjige koje skupljaju prašinu, prostirka za jogu koja čami u ormaru, nagomilane obaveze jer nemamo kvalitetnu organizaciju vremena…
Svaka razina života ima svoja pravila, svaki novi postavljeni cilj zahtjeva nove vještine.
U prošlosti sam imala ciljeve pokrenuti blog, započeti pisati kolumnu, ali uz te ciljeve došli su strahovi: što ako me nitko ne bude čitao, budem na meti hejterskih komentara, kako će moja obitelj podnijeti moju medijsku eksponiranost, hoću li izgubiti prijatelje…? Svaki od strahova je potpuno iracionalan, ali opravdan. Ljudi koji te ne podržavaju nisu ti prijatelji, sa svim ostalim se moraš izboriti samostalno.
Iduća razina života bila je pokretanje vlastitog posla i pitanja: što ako ne budem imala klijenata, što meni ovi strahovi trebaju u životu kad sam mogla nastaviti sigurno radit od 9 do 5…!?
Upravo je preispitivanje potrebno da detektiramo što nas koči, koji su izgovori trenutno jači od volje i motivacije… Način na koji sam se izvukla iz kruga beskrajnog razmišljanja je razvijanje desetak mentalnih ‘što ako’ scenarija u kojima sam objektivno sagledala što je najgore što se može dogoditi – meni najgore je da se u jednom trenutku moram vratit u Poreč jer nisam u mogućnosti financijski egzistirati samostalno. Čitaj: One man’s trash is another man’s treasure, ono što je meni degradacija života nekome je spas, nova mogućnost, sigurnost… Ne treniraj strogoću tamo gdje ne treba.
Globalna pandemija nam je dala jednu super mogućnost koja ne traži puno produktivnosti i toksične pozitive – možemo realno sagledati gdje smo, čime se bavimo i u kojim uvjetima života smo izolirani. Trenutno smo stavljeni u poziciju mirovanja u kojoj poprilično jasno vidimo što će od nas zahtijevati iduća razina života. Sve izgovore koje smo godinama uzgajali možemo zgužvati, baciti u smeće i započeti idući level.
Ono što stvoriš od sebe, posljedično ćeš stvoriti od života
To-do (to-buy) liste su super pri odlasku u kupovinu, za sve ostalo tu su – prioriteti. Prioriteti najčešće nisu posipani šljokicama, a ponekad i bole. Dok sam svakodnevno sastavljala to-do liste popisane obaveze bi oduzele većinu dana. Naivno sam mislila kako je sve važno. S vremenom sam naučila uvijek pratiti širu sliku koja bi mi pokazala koji je idući korak.
Glavni cilj je prilagoditi karijeru, životni stil s vrijednostima, željama i na kraju životu, a ne kontinuirano pokušavati život ukalupiti s poslom koji radimo.
Neprestano smo bombardirani fragmentima isceniranih životnih stilova koji nam se prezentiraju putem medija i Instagrama. Kako razlikovati uspješne od manje uspješnih influencera? Na način kojim stilom života zapravo žive, a što prodaju. Oni koji ne prodaju ništa nego jednostavno jesu su izgradili karijeru od društvenih mreža.
Prvo se izgrađuje život zatim životni stil. Životni stil se neće stvoriti ako u potpunosti nije u korelaciji s onim tko smo, način na koji živimo, hobijima koje imamo…
Logika je zapravo jednostavna – primjerice, Kevin Hart u doku-serijalu Don’t Fuck This Up prikazuje behind the scenes njegovog života posljednje dvije godine popraćene skandalima. No, ono što će publici prvo upasti u oči su auti, putovanja, letovi privatnim avionom, tim ljudi kojima upravlja, svakodnevni treninzi, seks skandal… Do kraja serijala, koliko god Hartova ličnost bila problematična, može se zaključiti – nije lako biti Kevin Hart i živjeti njegovim životnim stilom. Njegova materijalna vrijednost je rezultat dugogodišnjeg rada i promišljenog ulaganja.
Celebritizacija nas je kolektivno učinila površnima da zaključujemo po fragmentima, izrežiranim fotkama, malom postotku nečijeg života koji vidimo…
U navedenom primjeru Kevin Hart ne glumi da je problematičan, da mora putovati zbog posla, da je njegov kvart Beverly Hillu kako bi zadivio publiku i okupio što veći broj pratitelja na Instagramu. On živi taj život!
Pitanje koje se nameće – koji ti život živiš, koji život predstavljaš drugima i koji život zapravo ŽELIŠ živjeti? I kako se površno obavljanje obaveza uklapa u tu jednadžbu!?
Ja želim pisati, pomagati ljudima da ostvare svoje snove, kreiraju karijeru koju žele, monetiziraju vlastiti talent, organizirati koncerte, širiti se globalno te stvoriti posao koji će djelovati na relaciji Zagreb – Los Angeles. U malo daljoj budućnosti želim osnovati fondaciju i akademiju koja će pružiti financijsku podršku te obrazovati mlade kreativce i talente koji će učiti od vodećih ljudi industrije.
Da bih to ostvarila moram se prestati opterećivati svakodnevnim glupostima koje nisu vrijedne mog vremena i energije, postati osoba koja je dovoljno jaka da ju ne diraju tuđa mišljenja, financijski neovisna, nositi se s pritiskom… Da bih ostvarila svoje ciljeve moram postati osoba koja to može napraviti i koja to – živi!
I ti znaš koje ciljeve imaš i kakav život priželjkuješ, za što se boriš. Znaš koje promjene trebaš napraviti. I znaš da je moguće.
This is not a drill.
Ovo je stvaran život, a on ne tolerira površnost.
Vjerujem u tebe!