Fake busy nije statusni simbol, evo napokon sam napisala to javno!
Tu smo gdje jesmo, i – jesmo li sad napokon uvidjeli koliko smo izgovora o našoj zauzetosti servirali svima, pa i samima sebi sve ovo vrijeme!?
Kult lažne zaposlenosti
U posljednjem intervjuu Tomislav Pancirov je sumirao situaciju u kojoj se nalazimo, socialno izolirani, ali bliži nego ikad kada većina nas radi od doma: „Neke djelatnosti su specifične i zahtijevaju fizičku prisutnost, ali većina ih je zapravo arhaična potreba za kontrolom i nadgledanjem ljudi. Fokusirajmo se na rezultate i dajmo ljudima slobodu.”
Moderno radno okruženje prepuno je zamki koje nas mogu uvjeriti kako radimo po cijele dane, a zapravo iza tog rada uopće nema vidljivih rezultata. Također, tradicionalni rad u uredu bio je stigmatiziran kao sveti gral produktivnosti sve do koronavirusa. Globalna pandemija dokazala je da je digitalizacija ipak moguća i u sferama gdje nam tvrde da nije, a uredski posao u kreativnoj industriji je krenuo putevima izumiranja.
Najčešći odgovor na pitanje Kako si? glasi: „Uffff, ne pitaj! Gori na sve strane! Ne mogu disat! Nemam vremena ni za što!“, te bi se nakon nekoliko rečenica odgovori pretvorili u kuknjavu, a nakon toga bi uslijedio odgovor: „Ma, dobro je dok ima posla – bolje da ima nego da nema!“, i tako je nastao kult lažne zaposlenosti.
Nekolicina bivših kolega i kolegica, prijatelja i poznanika su kontinuirano zauzeti, iscrpljeni od života koji ih sve više tjera u depresiju i anksioznost. Druženja se dogovaraju barem dva tjedna unaprijed i otkazuju u posljednji trenutak. Čak i djeca su odjednom prezauzeta – tečajevi jezika, sport, balet, igranje u parku. Sve unaprijed organizirano od trenutka kada otvore oči do kad odu spavati. Koliko puta smo nešto otkazali jer nam se baš i nije dalo, a danas bi odjednom obavljali sve što smo do sad zanemarivali?
Kronična zaposlenost pretvorila se u histeriju koju smo sami sebi nametnuli jer uvijek može – bolje, više i jače.
U toksičnom krugu lažne produktivnosti i sama sam živjela dva mjeseca u kojima ne mogu navesti jednu stvar osim regularnog posla koju sam napravila za sebe. Rutina je dobra dok nas tjera da redovno izvršavamo obaveze, no često se pretvori u takozvani rat race u kojem se na poslu iscrpljujemo, dođemo doma i pustimo mozak da nam iscuri uz Netflix, a ujutro se budimo uz osjećaj da nismo dovoljno napravili.
Izlazak iz začaranog kruga
Tu smo gdje jesmo – radimo od doma, svijet prividno stagnira tek toliko da se možemo umiriti kako imamo vremena.
Zatvoreni u nekoliko zidova imamo priliku kreirati sve ono čega smo se bojali ili nismo imali vremena.
I dalje dan traje dvadeset i četiri sata, i dalje prosječno radimo šest do osam sati, i dalje odvojimo sat vremena za trening ili jogu, i dalje jedemo dva do tri obroka dnevno. Sve je isto kao prije četiri tjedna jedino se naša percepcija o životu drastično promijenila – postoji treća opcija, izlazak iz začaranog kruga u kojem se iznova grizemo jer nemamo vremena.
Jesi li i ti jedna od onih osoba koja je u nedjelju navečer osjećala anksioznost jer zna da je sutra ponedjeljak te da kreće jednako stresan radni tjedan?
Tea je pisala o pet ideja kojima možeš postaviti temelje za produktivan radni tjedan koji će početi entuzjastično, a ne depresivno što može biti prvi korak prema evaluaciji što nas doista čini toliko zauzetima ili je sve u glavi. Marko je pripremio vodič kako se pripremiti na život nakon izolacije jer ništa ne traje zauvijek, a čovjek se lako na sve navikne pa i na karantenu.
Jedan od starih alata oslobađanja kreativnosti koje sam otkrila u izolaciji je – dosada. O tome kako dosada utječe na kreativnost sam već pisala. Ovih dana sam se uvjerila da koliko god nas ponekad izjeda to da nemamo što radit ili da ne znamo čime se baviti u trenutku, kasnije ćemo si biti zahvalni jer nismo ponovno posegnuli za daljinskim ili Netflixom i ponovno pobjegli od sebe.
Ako sam nešto naučila u izolaciji to je:
- da sam počela aktivnije promišljati što mi je bitno
- naučila sam slagati prioritete – poslovne i privatne
- vrijeme sam popunila aktivnostima koje me vesele
- da sam doista introvert kojem doista ne pada teško ovakav način života i rada
- sve što nam treba za rad je – laptop, mobitel i internetska veza, imamo svijet na dlanu
Kako ti provodiš izolaciju? Postoji li još uvijek opterećenje glupostima na dnevnoj bazi ili se proriteti sami slažu?
Koliko god trajala karantena – vjerujem da ćemo iz svega izaći bolji, snažniji, kreativniji i sigurniji u sebe.
