Planiranje se u ovom trenutku čini kao znanstvena fantastika.
Dan karantene – šestanesti.
Živimo u neizvjesnim vremenima u kojima ne znamo što će se događati idućih nekoliko mjeseci. Ono što sigurno znamo je da način života postaje nešto drugačiji od onog na koji smo naviknuli. Dobra vijest je da navike uvijek možemo mijenjati i prilagođavati našim životnim potrebama.
Osobno, ova izolacija od vanjskog svijeta nešto je najbolje što se dogodilo mojim radnim navikama, stvaranju i osobnom rastu u posljednjih šest mjeseci. Prvenstveno me izbacila iz rutine koja nije bila maksimalno produktivna i motivirajuća, a pošto nisam bila dovoljno odlučna za promjene, globalno stanje je to odlučilo umjesto mene.
Posljednja dva tjedna i idućih mjesec dana odlučila sam maksimalno iskoristiti. Ne nadoknađujem propušteno, jer je to ponovno vraćanje starim obrascima i neproduktivna kvaka 22, već se fokusiram na budućnost i sve što mogu izgraditi u idućih nekoliko tjedana.
Moja izolacija je postala „zatvorski dril“ u kojem na dnevnoj bazi:
- radim – sa klijentima kreiram komunikacijske strategije
- svakodnevno pišem i peglam sitnice na web stranici
- kreiram novi sadržaj u koje izlaziti idućih nekoliko tjedana s fokusom na pop kulturu i brendiranje
- čitam knjige koje promišljaju o životnim navikama i svega što čovječanstvo čeka poput knjige 21 lekcija za 21. stoljeće povjesničara Yuvala Noahe Hararija
- vježbam i radim yogu po programima spisateljice, poduzetnice i međunarodne učiteljice joge Adriene Mishler
- planiram buduća putovanja i Spark 2020.
- čujem se s dragim osobama na dnevnoj bazi
Planiranje je ulaganje u budućnost
Po društvenim mrežama, posebno Instagramu kruže memeovi (i ljudi)koji nam sarkastično poručuju kako je najbolje da otkažemo ovu godinu. Protupitanje koje sam si postavila je – zar smo doista vlastiti život počeli kreirati prema datumima, mjesecima i godinama umjesto dugoročnom razmišljanju o vlastitom boljitku?
Dok sjedim u miru, znajući da svijet nigdje neće pobjeći, odlučila sam popisati ciljeve kojima se želim posvetiti i veseliti u razdoblju stagrancije.
Planiranje je ulaganje u budućnost i koliko god ona bila nesigurna, mi ju sebi možemo učiniti sigurnijom.
Jedan od tih ciljeva koji me vesele je odlazak na Spark u Tivat ove godine, nakon što prošle nisam bila (i požalila!), kad god se održao. Uče nas da ciljevi moraju biti mjerljivi i u određenom vremenskom roku, no već sam napisala u uvodnom tekstu da nije bitno ako netko ne razumije gdje idemo ako mi znamo.
Zašto Spark 2020.?
Prije mjesec dana čula sam se s Jovanom i obje smo zaključile kako se veselimo ponovnom druženju. To je jedan od glavnih razloga mog ponovnog vraćanja na Spark – ljudi s kojima dijelim ideje.
Tea i ja smo se „navukle“ na Spark još 2017. kad sam otkrila predavača Dr. Maxa Mckeowna #myspeakercrush. Kopajući po starim tekstovima naišla sam na ulomak o Maxovom predavanju. Tad sam napisala:
Max je započeo svoj govor o tome kako ljudi oblikuju budućnost. Kako TI oblikuješ svoju budućnost u ovom trenutku? Svi mi želimo doći od točke A do točke B što bezbolnijim i bržim putem koliko je to moguće, no najbolje lekcije se uvijek nauče preko pokušaja i pogrešaka – koliko god to zvučalo izlizano.
Pogreške su neizbježne, a napredak nije zagarantiran čak ni ispravljanjem tih istih pogrešaka! Zbog toga sve nove ideje treba su inovacije tek onda kada društvo od njih profitira i napreduje. Nemojte nikome reći, ali postajem jedan od njegovih fanova. #stilltrending
Tri godine kasnije, i dalje čitam Maxove članke na LinkedInu, a njegova knjiga Adaptability: The Art of Winning in an Age of Uncertainty je na repertoaru za travanj jer tema adaptacije nikad nije bila aktualnija.
Godinu kasnije Mike Massimino me naučio da treba razmišljati i djelovati interdisciplinarno pa čak i kad okolina misli da spajaš ne spojivo, u njegovom slučaju – pisanje knjiga, predavanje na Colombia Universityju i epizodne uloge u Big Bang Theoryju.
Razlozi zašto želim na Spark kad god se održava:
- druženje s genijalnim ljudi koji organiziraju i dolaze na konferenciju
- zbog toga što je Spark primjer kako bi se jedna konferencija trebala organizirati
- svjetskih predavača koji svake godine otvaraju aktualna pitanja i promišljaju nove ideje
- ljepote Crne Gore i onog osjećaja da ljeto počinje krajem svibnja
- feelinga da sam napravila nešto za sebe i nekoliko dana se okružila ljudima koji rade i stvaraju
Ne znam(o) što nam nose idući mjeseci, no to nije razlog da zanemarimo vlastite ciljeve te male i velike stvari koje nas motiviraju.
Ako želiš uložiti u budućeg „sebe“:
- ako kreiraš sadržaj prijavi se za službenog blogera Spark konferencije
- ako se želiš družiti i otkriti nove ideje – baci oko na ovogodišnje govornike i dođi u Tivat
Oko ove konferencije nikad nisam bila objektivna zato se nadam da se vidimo na Sparku, a ako u vrijeme izolacije i ti prolaziš „zatvorski dril“ javi se da podijelimo ideje.
Ne zaboravi, ništa ne traje zauvijek – iskoristi ovo razdoblje kao planiranje i ulaganje u budućnost.
Vrijeme nas ne čeka.
