Točno 112 dana prošlo je od trenutka kad sam nakon gašenja Razlivene tinte kupila domenu sa svojim imenom i odlučila da je vrijeme za novi početak.
Still A.N.(D.R.E.)A
I’m coming home again / Maybe we can start again Kanye trešti iz slušalica dok udišem proljetni zrak. Bilo je to prije vremena izolacije, straha i ljudske iracionalnosti koja je prisutna oko nas.
Kad sam posljednji put bila doma, u svojoj glavi i osjećala se odlično? Nisam bila sigurna dok me glazba nije podsjetila. Vrijedna lekcija koju sam naučila u proteklih godinu dana je da je doista potrebno otići od sebe da se vratimo na početne postavke.
. . .
Kada sam napokon diplomirala toliko željeno novinarstvo našla sam se pred zidom. Oduvijek sam imala ciljeve, snove, posložene prioritete, znala sam gdje idem i onda odjednom *puf* sve nestane. Nema više fakulteta koji drži koliku toliku disciplinu jednog kampanjca, ciljevi su dosta mutni jer sam sve prethodne ostvarila… Kriza srednjih dvadesetih je mogla početi.
U ranim dvadesetima volonterski sam pisala za jedan portal. Na početku medeni mjesec, motivacija na vrhuncu… Nakon nekoliko mjeseci počelo me kopkati da nisam zadovoljna temama o kojima pišem, da nešto nije u redu i prekinula tu suradnju. Pokrenula sam blog na blogspotu. Trajao je šest mjeseci. Zaposlila sam se u redakciji. Radila sam nekoliko mjeseci… Zaposlila sam se u agenciji… U prosincu 2019. odlučila sam pokrenuti vlastiti posao.
Utvrdila sam obrazac ponašanja – svaki početak bio je toliko entuzijastičan da sam vjerovala kako sam pronašla posao iz snova. Kraj je bio poprilično razočaravajući jer se nisam uklapala u tuđu priču i krenula s preispitivanjem sebe – Andrea, što ti zapravo želiš? Je li sve u redu s tobom? Zašto odbacuješ dobre prilike? Što ako je ovo bilo „to“, a ti ne znaš cijeniti ono što ti je pred nosom? A da ipak smanjiš očekivanja i uklopiš se u ponuđene kutije?
Na početku knjige Everything is Figureoutable Marie Forleo objašnjava kako se u dvadesetima nije uklapala u nijedno radno okruženje, a obrazac ponašanja je bio jednak mom. Tad sam skinula sav nakupljeni teret i grižnju savjesti.
I don’t want to be anything other than me…
Ako se želimo pronaći, uvijek ćemo gledati u prošlost, pokušavati spojiti točke koje nam naizgled imaju smisla i zuvijek se gubiti. Ako želimo kreirati život iz snova moramo gledati u budućnost.
U slušalicama dok sam šetala Slasha potiho se čuo Gavin De Graw I Don’t Want to Be. Yup, onaj srcedrapajući soundtrack One Tree Hilla. Odjednom mi je pola života prošlo pred očima. Napokon sam imala jasnu viziju u čemu griješim – u pokušaju da se objasnim samoj sebi. Zatim drugima.
…da pokušam opravdati svoje vizije, da objašnjavam zašto je za mene sva glazba medij koji povezuje ljude, da zanemarim svoje hobije jer su nekome glupi, da odustanem od snova jer ne djeluju na području Republike Hrvatske, da negiram da je u mojoj glavi nekad zabavnije nego u realnosti…
Dok se neki zakopaju u posao, moj modus operandi bio je zakopavanje u biografske dokumentarce i glazbu, vjeru da je sve moguće.
Kada sam se osjećala usamljeno, imala bih svoje snove.
Na koncertima svjetski poznatih glazbenika zaustavila bih tok misli u trenutku, promatrala bend, publiku i osjećaj pa pomislila: TO želim! Dvije godine sam aktivno razmišljala kako definirati „to nešto“ kad nemam aposlutno nikakvog talenta za pjevanje, sviranje, glumu, introvert sam i ne podnosim biti u centru pažnje. Kako od fragmenata popularne kulture stvoriti karijeru?
Kulturalni studiji otvorili su mi oči da mediji, filmovi i glazba nisu „samo zabava“ već način života. Svakodnevno konzumiramo sadržaj koji nas inspirira, nasmijava, rasplače, motivira, utješi, a zajednički nazivnik su – ljudi!
Oduvijek sam voljela pomagati osobama koje svoju kreativnu viziju žele pretvoriti u stvarnost, ali su posvećeni razvijanjem vlastitih talenata i vještina te se ne bave medijima i komunikacijama.
I tako sam kreirala svoj posao iz snova!
Moja strast je pisanje, ali ono što je me pokreće je stvaranje osjećaja kojeg sam godinama pokušavala definirati – pružanje podrške, znanja, strategije osobama koje ovaj svijet svojim radom žele učiniti boljim mjestom.
Obožavam iz aposlutno ničega stvoriti nešto. Upravo je to bio razlog gašenja Razlivene tinte, potreba za novim izazovima, za većim stvaranjem.
I danas smo tu gdje jesmo – na stranici na kojoj ću dijeliti svoja znanja iz popularne kulture, marketinga, digitalnih komunikacija… Ne postoje revolucije, samo rebranding prema onome tko jesmo i što zaslužujemo, a zaslužujemo najbolje. Vesele me novi izazovi koji zapravo nisu izlet u nepoznato jer sve o čemu pišem i što radim je ono što najbolje znam. Vjerujem da ćemo zajedno, kao i do sada, rasti na tom putu.
I’m a dreamer, but I’m not the only one!
Nije važno ako nitko oko tebe ne vidi koliko vrijediš i gdje ideš, bitno je da TI znaš!
Na nama je da pokažemo da je sve moguće.
